Vasvija Dedic-Bacevac är född i Bosnien stad Banjaluka där hon studerade språk och litteratur. Numera bor hon i Malmö. Hon har publicerat tre romaner, en novellsamling och två diktsamlingar. Flera av hennes böcker harprisbelönats. "Djevojke sanjaju o dobroj udaji. Naći muškarca sa puno dobrih osobina i naravno, da je pravo muško, u obzir ne dolaze mekušci, alkoholičari ili isprani papučari. Dobro je i da nemaju oštar jezik, jer ipak ženama priliči da imaju jezik, muškarcima da budu muškarci a ne lajavice. Žene sa periferije uglavnom rade u tvornicama; u tvornici duhana, ženskog rublja, tvornici obuće i kožne galanterije. Neke su prodavačice ali je mali broj žena koje su godinama žuljale školske klupe. Većina tih radnica je sa udajom prestala ići u kino i pozorište. Takvi izlasci se mogu na prste prebrojati. Nema se vremena za duhovnu nadgradnju, tvornica neumoljivim pipcima ispija energiju i želje, muž i djeca ispijaju ostatke od tvornice i obrnuto. Djevojke potajno sanjaju da će njihovi životi biti drugaćiji od majčinih, a mladići da neće morati riljati kao očevi i imati umorne žene sa viklerima na glavi. Maštaju o idealnoj ženi koju su vidjeli u ženskim časopisima, koje majke prelistavaju u trenucima odmora. ženama časopisi dođu kao vitaminska injekcija jer sa prvom otvorenom stranicom svijet postane nekako drugačij, i u njima zaplamti želja da da napokon nešto urade za sebe: ofarbaju kosu u plavo, omršave deset kilograma, sašiju novu haljinu, kupe svileno rublje a pamučno bace u kantu za smeće.